Pošto duša jarane (bjeg od materijalnog) 2009

TEHNIKA: glina, fotografija, tekst

Projekat

Kakva je slika čovjeka u glavi slijepca? Da li je anatomija na tim slikama vezana za njihove osobine? Zbog toga sam počeo da tražim ljude kojima je vid uskraćen od početka njihovih života. Da nacrtaju, naprave skulpturu, da im daju oblik vidljiv i običnim smrtnicima. Dok rade da mi pričaju o tim ljudima. Koja osobina daje kakav izgled kojem dijelu tijela. Koliko su njihovi međusobni svijetovi različiti(slični)? Poslije bih upitao za želje. Izuzev želje za vidom, kakve su njihove utopije.

Moja utopija je dušom mirna. Nalazi se između početka i kraja sreće.

Sve manje ljudi je duševno mirno, samim tim i duševni mir zajednice je manji. U mnogo slučajeva vid je prvi od oćuta koji upotrebimo kada počinje zaželjavanje. Vizualizacija određene osobe, je prvi, kod nekogai primarni razlog za ostvarivanje komunikacije. Pogled na neki objekat budi želju, ne za istom, već za još boljom kućom, većom spolnom moći….. Neki su na prvom uglu naletili na kupca duše. Namjerno, ili u neznanju? Neki nikako da prođu pored pravog ugla. Namjerno, ili u neznanju? Izgled je varao. Vara. I varat’ će.

Naša duša je igračka naših želja. Kada nesretnik umre obično kažemo da mu se duša napokon smirila. Zar je stvarno potrebno prodati dušu da bi se ista smirila, prije smrti? Hedonizam kao ideologija?

Naše duše su na jednoj velikoj tržnici. POŠTO DUŠA JARANE?????